Osnovna škola dr. Jure Turića, Gospić

KnjigeSlaven Bilić u našoj školi!

Povodom subotnje proslave i blagoslova Crkve Hrvatskih mučenika na Udbini danas popodne u Gospiću na stadionu Balinovac odigrana je humanitarna nogometna utakmica Vatreni ‘98 – Reprezentacija svećenika. Svi „vatreni“ iz ‘98. godine su bili na utakmici i pobijedili su reprezentaciju svećenika s rezultatom 3:1, ali rezultat je bio u drugom planu. Pobijedilo je zajedništvo i misli svih sudionika na Crkvu hrvatskih mučenika koja je veliki projekt biskupa Gospićko – senjske biskupije, preuzvišenog mons. dr. Mile Bogovića.
Velika čast i zadovoljstvo mi je bila biti jedan od sudaca na spomenutoj utakmici i iskoristio sam prigodu pozvati izbornika hrvatske nogometne reprezentacije Slavena Bilića da na poluvremenu posjeti našu školu. Razlog mog poziva gospodinu Biliću jest što je upravo on ambasador dobre volje UNICEF-a, a mi smo u projektu UNICEF-a „Škola bez nasilja“.
Slaven se bez imalo razmišljanja odazvao na opće oduševljenje okupljenih učenika razredne nastave, te svim učenicima podijelio autograme i poslikao se za uspomenu. Također, uputio je okupljenim učenicima nekoliko riječi te između ostalog rekao kako je vrlo sretan što je posjetio našu školu. Drago mu je što imamo zajedničku točku i veže nas UNICEF što znači da uistinu jesmo škola bez nasilja gdje je svako dijete sretno. Na kraju je učenicima poručio da marljivo uče, slušaju svoje učitelje i roditelje i da će nas uskoro ponovno posjetiti!
Ovom prigodom bih se zahvalio gospodinu Slavenu Biliću što nas je sve zajedno razveselio svojim posjetom koji će nam ostati u trajnom sjećanju i poručujem kako ćemo i dalje činiti sve napore da budemo škola bez nasilja!

Ravnatelj Ivica Radošević

image image
image image

Čuvši da postoji mogućnost da u našu školu dođe gospodin Slaven Bilić učenici, pod vodstvom nastavnika tzk-a Damira Vujnovića, smislili su pitanja za gospodina Bilića, a i sama sam iskoristila priliku da dobijem odgovore na nekoliko pitanja:

Učenici pitaju:
P: Da niste nogometni trener čime biste se bavili?
O: Nešto bih radio, ali ne znam točno što, jer nogomet je u biti moj cijeli život, od desete godine sam na terenu.

P: Kako uspijevate od novinara prikriti svoju privatnost?
O: Nije baš lako, to je vječiti balans, ako ne dajem informacije onda se one izmišljaju, a ako se da previše informacija nema privatnosti. Uglavnom nastojim odvajati posao od obitelji, no s obzirom kako smo mala zemlja, dosta je teško.

P: Koja vam je najbolja utakmica koju ste odigrali?
O: Kao treneru sve su mi pobjede drage, nema manje važnih pobjeda jer za nas svaka pobjeda znači maksimalno puno. Ako bih baš izdvajao rekao bih utakmica u kojoj smo igrali protiv Njemačke na prvenstvu Europe.

P: Kako provodite slobodno vrijeme?
O: Sa djecom i prijateljima, najviše sa djecom.

P: Kakav ste bili učenik?
O: Odličan, u srednjoj sam bio oslobođen mature jer sam sva četiri razreda prošao sa odličnim.

P: Gospodine Biliću, hoćete li Hrvatsku odvesti na Europsko prvenstvo 2012?
O: Hoću.

P: Je li Vaša obitelj bila suglasna s vašom odlukom da budete nogometaš?
O: Apsolutno, s tim da su zahtijevali da završim i školu.

Nastavnici pitaju:
P: Koje su po Vama osobine čovjeka najvažnije za trenerski poziv?
O: Moraš biti dobar psiholog, elokventan, biti stručnjak u taktici, biti iskren i hrabar.

P: Možete li usporediti Vašu generaciju `98 i generaciju koju sad vodite?
O: Subjektivno sam vezan za obje, obje su igrački dobre u smislu načina na koji igraju. U Francuskoj kada smo mi igrali imali smo više iskustva s obzirom na godine, ova je generacija mlađa i na dobrom su putu da steknu potrebno iskustvo.

P: Ima li glazba utjecaj na kvalitetu igranja određenog sporta?
O: Glazba i sport vrlo su usko vezani. Igrači vode računa o pjesmi na putu do stadiona, i koje se pjesme sviraju na zagrijavanju jer glazba nas dodatno zagrije za utakmicu.

P: Pripremajući se za razgovor moram zapaziti da ste jedan od boljih uzora za djecu i mlade (Vaše školovanje, nogometna karijera, glazbeni ukus). Iako ste imali obećavajuću nogometnu karijeru završili ste fakultet. Što Vas je općenito motiviralo za školovanje?
O: Prvenstveno moji roditelji, majka mi je bila nastavnica, pokojni otac profesor na fakultetu. Oni su mi od malih nogu usadili radne navike, a također je važna i volja.

P: 2008. godine postali ste UNICEF-ov ambasador dobre volje, koji projekt promičete?
O: Nema neki poseban projekt, promiču se razni projekti kao npr. projekt Škola bez nasilja u kojem se nalazi i vaša škola. 

P: Vama osobno najdraži trenutak koji ste doživjeli u svom humanitarnom radu?
O: Svaki trenutak kada se nekom pomogne, bilo da je u pitanju dijete, ili samohrana majka…Bilo kakva jednostavna gesta kojom smo pomogli onima kojima je pomoć potrebna ispunjava nas ponosom. 

P: Što Vas je potaknulo na aktivan humanitarni rad?
O: Rijetki su ljudi koji u sebi nemaju taj osjećaj, potrebite obično ne primjećujemo zbog brzog načina današnjeg života. I ja i kolege pomažemo stalno još od početka, od igre u Hajduku i pomagat ćemo i dalje. Radi organiziranijeg načina pomaganja oformili smo zakladu Vatreno srce (više o Zakladi na: http://www.vatrenosrce.hr/) tako da oni koji mogu pomoći doista i pomognu, da iskoriste svoj utjecaj, da ih se čuje.

P: Koja bi bila Vaša osobna poruka djeci i mladima?
O: Da čuvaju roditelje, da ih slušaju, da slušaju nastavnike, te da im idoli budu pravi ljudi iz susjedstva a ne oni koji su medijima interesantni.
Uglavnom, neka slušaju roditelje i nastavnike.

Osim bogate nogometne karijere, gospodin Bilić ima diplomu Pravnog fakulteta, te se aktivno bavi humanitarnim radom. 2008. godine proglašen je UNICEF-ovim ambasadorom dobre volje, član je Hrvatske udruge za pomoć osobama koje mucaju “Hinko Freund”, te je osnivač zaklade hrvatske nogometne reprezentacije “Vatreno srce”. Putem ove zaklade nastoji se pomoći djeci u najrazličitijim oblicima te tako omogućiti što većem broju ugrožene djece pravo na zdravo, bezbrižno i sretno djetinjstvo.
Uz sve obveze danas, gospodin Bilić je sa strpljenjem i pažnjom odgovarao na pitanja, a još strpljivije dijelio autograme i slikao se sa našim učenicima. 

Ovim putem mu se zahvaljujem na vremenu koje nam je sa strpljenjem i voljom posvetio te mu želim uspjeh u svim područjima rada. 

image image