Živimo zajedno, ali s razlikama
Živimo zajedno,
ali s razlikama:
netko sporo hoda,
netko lijepo piše,
netko lako uči,
netko teško diše,
netko slabo pjeva,
netko zbori često…
Ipak, svako dijete
u biti je isto:
malo, toplo srce
i želja puna glava
da živimo zajedno,
ali s razlikama.
Dragan Lendić
Ove godine u našoj školi ustrojen je odjel za djecu s teškoćama u razvoju.
Kao i ostala djeca, i djeca s teškoćama u razvoju imaju sva prava na veselo i bezbrižno djetinjstvo, u društvu svojih vršnjaka, te uključenost u odgovarajuće programe ranog odgoja i obrazovanja.
Želja nam je bila posjetiti naše male prijatelje i zaželjeti im dobrodošlicu, te stvoriti osjećaj pripadnosti od strane okoline u kojoj borave, tj. škole kao odgojno-obrazovne ustanove i njenih učenika.
U dogovoru s učiteljicom Teom Tomljenović dogovorili smo susret. Obostrano oduševljenje, radost i sreća na licima djece govorili su više od riječi.
Ugodno druženje uz pjesmu i ples, poneku recitaciju i igrokaz najavili su kraj jednog lijepog susreta uz obećanje da ćemo se posjećivati i nastaviti njegovati jedno divno prijateljstvo.
Na kraju bih se zahvalila roditeljima svojih učenika koji su na neki način pridonijeli i izrazili želju pomoći našim prijateljima.
Učiteljica Ana Nikšić
Vjerujem da je već većina Vas mogla čuti, ali i vidjeti da je od ove školske godine u Osnovnoj školi dr. Jure Turića na veliko zadovoljstvo zaposlenika škole, a još veće zadovoljstvo roditelja i djece formiran razredni odjel za djecu s teškoćama u razvoju i učenju zbog čega im je potrebna posebna odgojno – obrazovna pomoć.
Odjel broji troje učenika, dvije djevojčice prvoga razreda i dječaka petoga razreda. Kao i u svakom drugom odjelu svakodnevno se susrećemo s novim izazovima, učimo jedni od drugih i veselimo se svakom našem uspjehu koji nikada ne zaboravljamo međusobno pohvaliti. Isto tako, ne tugujemo s ponekim teškoćama koji su također dio svakodnevnog rada.
Iako smo maleni odjel nikada nam nije dosadno, ne izostaje smjeha niti vike od strane učenika, ali i učiteljice.
Rad s djecom s posebnim potrebama traži veliko strpljenje i ljubav, a maleni koraci u našem slučaju znače veliki uspjeh. Svaki učenik zahtjeva da mu se posvetite što je više moguće jer tada su i rezultati vidljivi. Učenicima tražimo njihove „jače strane“ i one su nam najčešće vodilja k daljnjem radu i napredovanju.
Jedina bitna razlika po čemu se naš odjel razlikuje od ostalih je što su naši koraci znatno manji od ostalih i svaki naš napredak nam je jako važan.
Ono po čemu nismo nimalo drugačiji od drugih je da volimo igru, smijeh i druženje i stoga vrlo rado primamo društvo.
Najveći poklon našem odjelu bili su učenici trećega razreda koji su nam došli u goste i poželjeli dobrodošlicu u školu. Iako darova nije nedostajalo, najveći dar su bili osmjesi koji nisu silazili s dječjih lica i toplina kojom je taj razred zračio. Nadamo se da će takvih susreta biti još jako puno, te da je ovo tek početak.
Iako smo u novu školsku godinu zakoračili sami vrlo brzo smo u suradnji sa Hrvatskim zavodom za zapošljavanje dobili pojačanje, točnije učiteljicu pripravnicu Hanu Batistić koja nam pomaže u nastavi i koja je postala neizostavna karika u našem malom lancu.
Važnu kariku čine i roditelji s kojima svakodnevno kontaktiramo i bez kojih naš rad ne bi bio potpun i nadam se da ćemo nastaviti s takvom suradnjom i dalje.
I na kraju, nema veće nagrade niti pohvale od one koju čujete iz dječjih usta, a to je da se vesele svakom novom školskom danu i vama kao učiteljici. Tada znate da sve ono što radite iz dana u dan cijene oni najiskreniji, a to su djeca.
učiteljica Tea Vukelja Tomljenović
