Osnovna škola dr. Jure Turića, Gospić

KnjigeZa Vukovar

Pokušali su uzeti tvoju ljepotu
I svu tu prekrasnu divotu
Ali kada tako u davninu gledamo
Ti se ni tada nisi strahotama tim predao

Ja još tamo nisam bila, ali uskoro, nadam se, hoću
I vidjeti s tobom tu tvoju čistoću
Jer koliko god gadno bilo je tad
Svi ljudi uz tebe stajali su, i stoje, čak i sad

Sjećaš li se ti kad su djedovi i očevi naši s tobom bili
Uz tebe stajali i za tebe se borili
I sad zbog njihove hrabrosti i volje
Ti još stojiš tamo gore

Čak i tvoj veliki vodotoranj
Uz sav taj glasan, prošli tutanj
Tamo još čvrsto stoji
I dane u toj svoj svojoj ljepoti broji

Ela Frković, 8. d

 


KnjigeVukovar

Vukovar je hrvatski grad, naš grad.

Bitka strašna tamo je bila, no krv
hrvatska nije se skrila.

Hrvati su ostali, borili se za svoj narod,
za svoju obitelj, za svoju Hrvatsku.

Vukovarski vodotoranj tamo stajao je
hrabro, pun patnje i stradanja, nije se srušio
unatoč tolikoga ranjavanja.

Hrvatska se zastava vijori, tad pokazali
smo kako se voli.

Za naše branitelje molimo danas,
hvala Vam puno, ponosni smo na Vas!

Lea Katarina Radošević, 8.d


KnjigeDomovina kakvu želim

Hrvatska je moja najdraža domovina, domovina u kojoj sam se rodila, u kojoj živim i govorim najljepšim jezikom Hrvata. Želim da počnemo više cijeniti Hrvatsku i da se ponosimo njome. Moramo biti zahvalni našim braniteljima koji su čuvali našu domovinu od zlobe i nepravde te položili svoje živote da bismo mi danas živjeli. Ne smijemo se sramiti Hrvatske, već isticati njene vrednote. I kao što je Drago Ivanišević rekao u svojoj pjesmi :“ Hrvatska nije samo zemlja,kamen,voda…“ Hrvatska to smo svi mi. Mala država puna sreće, ljubavi i sloge…to je Hrvatska kakvu želim.

Laura Pavelić, 8. c


KnjigeDomovina po mjeri svih nas

„Jedna je Hrvatska, samo je jedan dom.“ To su stihovi koji snažno izražavaju pripadnost domovini.
Tako i ja sa svojih četrnaest godina osjećam pripadnost domovini. Ona je tu kraj mene kad učim, kad treniram, kad se zabavljam, kad plačem. Kao četrnaestogodišnjakinja ne shvaćam baš najbolje sve te ljude koji govore na Otvorenom, Provjerenom, RTL direktu…,  ali znam da domovina kakvu želim neće nastati na TV emisijama. Domovina kakvu želim može nastati samo radom, znojem, suzama, pjesmom, molitvom i vjerom u Boga.
Na ovaj tužni dan i na sve dane tuge za žrtvama Vukovara, Škabrnje, Gospića… , sjetimo se branitelja koji su svoje živote dali za nas pa se zamislimo-što bi oni željeli svojoj domovini? Naši sokolovi bi htjeli da njihova žrtva ne bude uzaludna, da njima u spomen gradimo bolju budućnost, da ostanemo na rodnoj grudi i ispunimo je svojom ljubavlju.
Naša žrtva za domovinu neka bude žrtva u miru, neka sve što radimo bude na slavu i ponos domovini.
Bolja budućnost se ne sanja-za nju se moramo boriti. Naši očevi, djedovi…, borili su se puškama, a mi ćemo se boriti znanjem, radom i ljubavlju za zemlju nam Hrvatsku.
Domovina kakvu želim neka bude zemlja plodnih žitnih polja, zemlja marljivih i sretnih ljudi, zemlja ponosa i slave.
„Jedna je Hrvatska, samo je jedan dom!“

Lucija Stilinović, 8. c


KnjigeVukovar i Hrvatska

Hrvatska moja domovina je.
U njoj sve prekrasno je.

Biser naš Vukovar.
Hrvatskoj najveći je dar.

Njegove ljepote sve,
Ne staju ni u eseje.

Na dan njegova pada,
Sjećamo se tog snažnog grada.

Najljepši Hrvatski grad to je naš Vukovar!

Karlo Župan, 5. b


KnjigeKad bih mogla…

Kad bih mogla

lepršati kao snijeg

što ga vjetar nosi.

Kad bih mogla

nježno plesati

kao zvijezda sjajna.

 

Kad bih mogla

napraviti prsten ledom

hladnim


Kad bih mogla

skočiti do neba.

Kad bih mogla…

Matea Asić, 6. a


KnjigeJA SAM VJETAR

Ja sam onaj koji puše kao ventilator. Ja sam onaj koji prenosi zrak. Ja sam vjetar!
Ja sam lice vjetra koje stvara buru i jugo. Pravim oluju koja me prenosi oko svijeta. Zrak je tu, ja sam tu. Svi smo na okupu.Stvaram oluju. Otpuhava sve što joj se nađe na putu. Otpuhala je i mene. Mene, koja je stvara. Sad sam u mirovini.
Gledam svoje nasljednike na prognozi. Plačem što nisam s njima. Čekam da se ponovno susretnem s mojim nasljednicima i ponovno svi još jednom napravimo oluju.
Čekam da se vratim na vrh i da ponovno kažem: “Ja sam vjetar koji vlada burom i jugom!”

Franka Blažević, 3.c


KnjigeJa sam vjetar

Prolazila sam kroz grad i osjećala se slobodno i sretno. Najbrža sam i nitko me ne može uloviti. Onda sam ugledala djevojčicu i dječaka kako se igraju i na trenutak zastala. Tada sam shvatila da sam uvijek sama i da želim imati prijatelja s kojim bih se igrala i razgovarala. Odlučila sam pronaći prijatelja, ali problem je bio što nisam mogla stajati na mjestu, uvijek sam morala ići dalje jer kad bih stala prestala bih postojati, a nitko me nije mogao pratiti i stalno tračati za mnom.
Sve dok nisam srela jednu djevojčicu koja je plesala na ulici i zvala me da joj se pridružim. Tako smo plesale zajedno sve do noći. Od toga dana smo nerazdvojne prijateljice i plešemo svaki dan.
Nika Maras, 3.c


KnjigeNa balu vjetrova

Na balu vjetrova bila su dva jako lijepa vjetra. Jedan se zvao Bura, a drugi Jugo.
Bura je jako htjela plesati s Jugom, ali Jugo je bilo povučeno i tiho i gledao je iz nekog kuta. Bura je molila Jugo da pleše s njim valcer, ali nakon nekog vremena Jugo je pristalo plesati. Bura je bila presretna. Cijelu su noć plesali poput princa i princeze.
Jugo i Bura bili su presretni zajedno.
Nika Savatović, 3.c


KnjigeJa sam vjetar

Kad bih bila vjetar, puhala bih svugdje. Obišla bih sve gradove koji postoje. Ako bih nekome nešto otpuhala ne bi se nitko ljutio jer me ne bi vidio. Po danu bih vijorila po zraku, a kad padne noć odletjela bih do zvijezda. Tamo bi se igrali raznovrsnih igara. I zvijezde i ja bi bile sretne.
Kad bi svanuo dan sišla bih na tlo, virkala kroz prozore, skakutala po drveću, sjedila bih na oblacima dok bi oni putovali nebom. Baš zato bih voljela postati vjetar.
Katje Vukelić, 3.c