Osnovna škola dr. Jure Turića, Gospić

KnjigePismo

Dragi prijatelju,
trenutno nas dijeli mnogo planina i ravnica. Nalazim se u Vukovaru – gradu heroju.
Pišem ti ovo pismo kako bi mi duša bila mirnija. Znaš kako kažu : „ Kud god kreneš, sjeti se svojih prijatelja!“.
Prije dva dana stigli smo u Vukovar. Put je bio uistinu zanimljiv i ni u jednom trenutku nije bilo dosadno. Stigavši, raskomotili smo se u Hostelu „Dubrovnik“ , a potom smo dobili popise tko je s kim u sobi. Otišli smo u kratku šetnju gradom. Grad je potpuno obnovljen, no atmosfera je potpuno drugačija negoli u bilo kojem drugom gradu. Osjeti se miris prolivene krvi hrvatskih branitelja koju su dali svoj život da bismo danas bez imalo straha šetali Vukovarom.
Ustavši drugi dan, doručkovali smo u restoranu „Istra“, a zatim smo se uputili na predavanja na temu „Domovinski rat“ i „ Bitka za Vukovar“ gdje sam doznao puno zanimljivih činjenica, no ujedno sam bio potresen pričama i događanjima koje su, iz dana u dan, proživljavali stanovnici Vukovara.
Po završetku predavanju, otišli smo razgledati Gradski muzej Vukovar (Dvorac Eltz) i Muzej vučedolske kulture. Završivši posjet kulturnim znamenitostima, otišli smo u centar grada Vukovara gdje smo vidjeli most „Jean-Michael Nicholier“ , most koji je dobio ime po francuskom dragovoljcu Domovinskog rata. Bili smo i kod Bijelog Križa koji se nazali na ušću rijeke Vuke u Dunav pokraj kojeg smo se slikali. Prvi dan okončali smo odlaskom u disko.
Drugi dan posjetili smo groblje na kojem je sahranjen jedan od najvećih junaka Domovinskog rata – Blago Zadro. Tamo smo vidjeli i vječni plamen koji gori za sve poginule u ratu te mnoštvo bijelih križeva. Posjetili smo i Ovčaru – mjesto najvećeg zločina za vrijeme Domovinskog rata. Snažno me potresao posjet Vukovarskoj bolnici gdje su mnogi upravo tamo proveli posljednje sate i minute svoga života.
Dvodnevni izlet završio je Školom mira i kvizom znanja na kojem sam s ponosom sudjelovao te osvojio drugo mjesto za svoju školu.
Nestrpljivo te iščekujem vidjeti!
Tvoj Pave, 8. c

 


KnjigePismo

Dragi prijatelju,
pišem ti ovo pismo iskreno iz srca. Znam da ne mogu razumjeti tvoju bol i patnju. Ovo pismo samo je mali znak pažnje, izraz boli koju osjećam zbog tvoje sudbine i sudbine tvojih roditelja. Ne mogu ni zamisliti koliki je tvoj strah bio noću zaspati, ne znajući hoćeš li ujutro otvoriti oči, ugledati sunce, vidjeti jesu li ti roditelji živi i zdravi. Neizmjerno sam zahvalna što nisam doživjela te strahote.
Dok ti pišem pismo, mala mi suza klizi niz obraz, srce mi se steže, ali ponosna sam na tebe i tvoje roditelje što ste čvrsto stali i branili Hrvatsku, po cijenu života. Tomu se iskreno divim. Filmove koje gledamo o gradu heroju Vukovaru, pokazuju svu patnju i bol ljudi koji su to morali proživljavati. Svi bijeli križevi podsjetnik su na ono što je bilo i što se ne može zaboraviti. Da mi je biti s tobom, primiti te za ruku, da nasloniš glavu na moje rame i ispričaš mi bar djelić priče pa da možemo skupa zaplakati. Bože, hvala ti sto je krvavi rat prošao!


Tvoja Tea, 8.c

 


KnjigeZima

                                             
Šarena jesen je prošla bijela zima je došla. Sve je čisto snježno bijelo. Neke životinje spavaju zimski san, a neke su otišle u toplije krajeve. Polja su prekrivena snijegom, a potoci su se zamrznuli. Zimi se svi drže topline svoga doma, samo djeca uživaju u snježnim radostima. Hladni vjetar nosi vesele dječje glasove. Iz svakog dvorišta se smiješi bijeli snjegović, a zrakom lepršaju pahulje. Maleni vrapci sjede na smrznutoj grani i razmišljaju o toplom ljetu. Iz kuća se osjeti miris keksa i toplog mlijeka. To je najbolja pozivnica djeci da je vrijeme za polazak u toplinu svojih domova.
Emma Husić,  2. b.

 


KnjigeZašto…

Zašto u školi proživljavam torturu
samo zato što nemam izvrsnu frizuru?

Zašto sam čudna ako čitam literaturu
i zanimam se za arhitekturu?

Zašto me ne cijeni jer nemam tetovažu,
a poštujem znanost i kulturu?

Zbog čega vrši gnjavažu,
podrugljivo ističući moju kilažu?

Nemoj mi se rugati jer nemam dovoljno
hrabrosti odlučno nastupati u javnosti!

Obrati pažnju na moje sposobnosti,
nemoj isticati samo slabosti!

Putovi nam nisu isti i nemaju zajedničko sjecište,
ali to ne znači da si ti dama, a ja čudovište!

Ne želim zbog tebe mijenjati svoju osobnost,
zadržat ću svoj karakter i otmjenost.

Dok sam ja tako na glas svoje misli iznosila,
kraj mene je bio slušatelj– zvan: Pravi Prijatelj!

Pružio mi je ruku snažno
i zagrlio odvažno!
Ponudio mi je bijeg na sretno mjesto
i obećao prijateljstvo.

Iva Špoljarić, 8. d


KnjigeMoja mama je trudna

Zovem se Erika. Imam sestre Stelu i Emu. Stela je moja sestra blizanka, a Ema naša starija sestra. Nedavno smo se preselili u novi stan. Tata je najsretniji. Stalno nešto buši, vari, popravlja, sređuje i uređuje…
Mama je trudna! Kroz glavu mi je prošlo toliko toga. Zašto je mama trudna? Je li mama doista trudna? Mama će roditi? Što ću sada, jadna li sam. „Smiri se Erika“, govorila sam sama sebi, „nije smak svijeta, već će se nešto riješiti.“ Pozitivnim mislima pokušavala sam umiriti samu sebe. Odjednom me počelo zanimati sto stvari. Je li cura ili dečko? Kako će se zvati? Kad će se roditi? Nakon svog prvog pregleda u bolnici mama dolazi kući i drži nas u neizvjesnosti, sve do večere. Kad je cijela obitelj bila na okupu, mama nam je rekla da je dečko. Slika ultrazvuka, koju nam je mama pokazala, bila je puna crnih, sivih i bijelih obrisa. Valjda se tu negdje skrivao moj budući brat. Kako je vrijeme prolazilo mamin je trbuh bio svaki dan sve veći i veći. Njene su oči sjale poput najljepše večernje zvijezde. Tata je prema mami oduvijek bio jako dobar, no sada kao da je bio još bolji. Mama mi je rekla da bi danas trebala roditi, no nažalost nije. Brat je odlučio još tjedan dana ostati u maminom trbuhu. Svi smo bili jako uzbuđeni i svatko se na svoj način pripremao za bratov dolazak. Ema je peglala buduću bratovu robicu, Stela je bila zadužena za pranje suđa, dok sam ja usisavala dnevni boravak. Razmišljali smo o bratovu imenu: Darko, Kristijan ili Mihael? Kristijan je pobijedio. Mama je rodila. Poslala je SMS poruku da je maleni isti Stela, što bi značilo da je isti ja. Ipak je Stela moja jednojajčana blizanka. Razlika je jedino u tome što je Stela kratko ošišana, dok ja ima dugu kosu. Zato je mami moj brat i bio isti Stela, jer Stela svojom kratkom kosom doista malo baca na dječaka. To joj, naravno, nikada nisam rekla. Ubila bi me.
Stigao je naš mali braco, težak 4 kg, krezub s velikim crvenim obraščićima. Svi smo i više nego sretni. Dobro nam došao kući! 

Erika Prpić, 6. d


KnjigeZa Vukovar

Pokušali su uzeti tvoju ljepotu
I svu tu prekrasnu divotu
Ali kada tako u davninu gledamo
Ti se ni tada nisi strahotama tim predao

Ja još tamo nisam bila, ali uskoro, nadam se, hoću
I vidjeti s tobom tu tvoju čistoću
Jer koliko god gadno bilo je tad
Svi ljudi uz tebe stajali su, i stoje, čak i sad

Sjećaš li se ti kad su djedovi i očevi naši s tobom bili
Uz tebe stajali i za tebe se borili
I sad zbog njihove hrabrosti i volje
Ti još stojiš tamo gore

Čak i tvoj veliki vodotoranj
Uz sav taj glasan, prošli tutanj
Tamo još čvrsto stoji
I dane u toj svoj svojoj ljepoti broji

Ela Frković, 8. d

 


KnjigeVukovar

Vukovar je hrvatski grad, naš grad.

Bitka strašna tamo je bila, no krv
hrvatska nije se skrila.

Hrvati su ostali, borili se za svoj narod,
za svoju obitelj, za svoju Hrvatsku.

Vukovarski vodotoranj tamo stajao je
hrabro, pun patnje i stradanja, nije se srušio
unatoč tolikoga ranjavanja.

Hrvatska se zastava vijori, tad pokazali
smo kako se voli.

Za naše branitelje molimo danas,
hvala Vam puno, ponosni smo na Vas!

Lea Katarina Radošević, 8.d


KnjigeDomovina kakvu želim

Hrvatska je moja najdraža domovina, domovina u kojoj sam se rodila, u kojoj živim i govorim najljepšim jezikom Hrvata. Želim da počnemo više cijeniti Hrvatsku i da se ponosimo njome. Moramo biti zahvalni našim braniteljima koji su čuvali našu domovinu od zlobe i nepravde te položili svoje živote da bismo mi danas živjeli. Ne smijemo se sramiti Hrvatske, već isticati njene vrednote. I kao što je Drago Ivanišević rekao u svojoj pjesmi :“ Hrvatska nije samo zemlja,kamen,voda…“ Hrvatska to smo svi mi. Mala država puna sreće, ljubavi i sloge…to je Hrvatska kakvu želim.

Laura Pavelić, 8. c


KnjigeDomovina po mjeri svih nas

„Jedna je Hrvatska, samo je jedan dom.“ To su stihovi koji snažno izražavaju pripadnost domovini.
Tako i ja sa svojih četrnaest godina osjećam pripadnost domovini. Ona je tu kraj mene kad učim, kad treniram, kad se zabavljam, kad plačem. Kao četrnaestogodišnjakinja ne shvaćam baš najbolje sve te ljude koji govore na Otvorenom, Provjerenom, RTL direktu…,  ali znam da domovina kakvu želim neće nastati na TV emisijama. Domovina kakvu želim može nastati samo radom, znojem, suzama, pjesmom, molitvom i vjerom u Boga.
Na ovaj tužni dan i na sve dane tuge za žrtvama Vukovara, Škabrnje, Gospića… , sjetimo se branitelja koji su svoje živote dali za nas pa se zamislimo-što bi oni željeli svojoj domovini? Naši sokolovi bi htjeli da njihova žrtva ne bude uzaludna, da njima u spomen gradimo bolju budućnost, da ostanemo na rodnoj grudi i ispunimo je svojom ljubavlju.
Naša žrtva za domovinu neka bude žrtva u miru, neka sve što radimo bude na slavu i ponos domovini.
Bolja budućnost se ne sanja-za nju se moramo boriti. Naši očevi, djedovi…, borili su se puškama, a mi ćemo se boriti znanjem, radom i ljubavlju za zemlju nam Hrvatsku.
Domovina kakvu želim neka bude zemlja plodnih žitnih polja, zemlja marljivih i sretnih ljudi, zemlja ponosa i slave.
„Jedna je Hrvatska, samo je jedan dom!“

Lucija Stilinović, 8. c


KnjigeVukovar i Hrvatska

Hrvatska moja domovina je.
U njoj sve prekrasno je.

Biser naš Vukovar.
Hrvatskoj najveći je dar.

Njegove ljepote sve,
Ne staju ni u eseje.

Na dan njegova pada,
Sjećamo se tog snažnog grada.

Najljepši Hrvatski grad to je naš Vukovar!

Karlo Župan, 5. b