Osnovna škola dr. Jure Turića, Gospić

KnjigeBoje

Susrele se dvije boje
Jedna je bila crvena
Druga je bila plava

Crvena je kao vatrena vila
Plava je kao more koje spava

Minea Krišto, 2. b


KnjigeIsus u mom domu

Jednog dana uplatila sam listić za putovanje. Tko osvoji nagradu ide u Nazaret. Tih sam dana nestrpljivo čekala je li moje ime izvučeno. Odjednom je zazvonio telefon. Bila je to sretna vijest, osvojila sam nagradu. Nisam nikako mogla doći k sebi. No, ubrzo je došlo vrijeme spremanja. Prvo sam pitala obitelj za dozvolu. Oni su mi, naravno, odobrili. Došao je trenutak mog odlaska. Let je prošao dobro. Stigla sam u Nazaret. Razgledavala sam spomenike i naišla na jednog čovjeka koji je bio okružen ljudima. Nešto je u meni govorilo da mu priđem i saznam nešto više o njemu. Naime, to je bio Isus. Bila sam presretna radi našeg susreta. Sjeli smo na obližnju klupu i razgovarali. U razgovoru sam ponudila Isusu da dođe u moj dom. Bez otežavanja rekao je: „U redu!“ Kupili smo karte i pravac u Gospić. Upoznala sam ga s obitelji. Zajedno smo pričali, molili se, išli na misu, družili se… Nismo se moja obitelj i ja opterećivali jesu li tepisi oprani niti jesu li prozori čisti. Znali smo da to Isusu nije važno, već da smo mu bitni mi i naša vjera. Isus je najbolji gost!
Iva Špoljarić, 4.c


KnjigeJabuka

Znam za jedna mala jabuka koja se nalazi u Bužimu. Ta me jabuka podsjeća na djetinjstvo. Kad sam bio mali, brat me je uvijek zezao kako se ne mogu popeti na visoko stablo. Mogao sam se popeti samo na tu malu jabuku pa sam se s tim izvlačio. Nikad to nisam spominjao, ali ona ima jako fin plod. Ima trideset godina, ali je i dalje malena. Najviše je posjećujem preko ljeta kad baka i djed dođu iz Njemačke, a najmanje preko zime. Nadam se da će se oduprijeti hladnim zimama te vrućim ljetima da me može pratiti kroz život.
Pavle Župan, 6.a


KnjigeDvije sestre breze

Kada pogledam kroz okno prozora, ne mogu izbjeći a da ne pogledam dvije breze koje stoje jedna pored druge. Raskoš njihovih grana uvijek u meni budi tajanstvenu radost. Dok skupljam lišće iza kuće, pitam se: „Tko li ih je posadio?“ Njihovi šareni listovi blješte suncem obasjani. Njihove krošnje, koje kroje veliki hlad, dobro mi posluže kad se umorim ili kada čitam pejzažnu pjesmu. U jesen lišće prvo otpadne jednoj brezi, a kasnije drugoj. Ona na kojoj ostane više lišća čini mi se toplijom i nježnijom, a kad lišće otpadne onoj drugoj imam osjećaj kao da su travu prekrili blještavi žuti safiri. Te dvije breze su, također, i jako hrabre. Prije šest godina preživjele su požar koji je dotaknuo svako stablo na prostranoj livadi. One su mi uljepšale djetinjstvo. Rasle su sa mnom i pružale toplinu mome oku. Kada danas pogledam u te breze, osjećam se kao da im je korijen duboko u mom srcu, a kad odem iz ovoga grada nadam se da će taj korijen u mome srcu ostati još dugo, dugo.
Vesna Bičanić, 6.a


KnjigeMeđunarodni dan protiv nasilja nad ženama

Iz teksta koji nam je pročitala nastavnica, a koji govori o nasilju nad ženama diljem svijeta, ali i u Hrvatskoj zaključila sam da svakim danom raste broj zlostavljanih žrtava. Žene su najčešće žrtve silovanja, nasilja i vrijeđanja, no svakim danom raste i broj nasilja nad djecom.
Tijekom raznih ratova broj silovanih žena drastično raste. Nažalost, vjerojatno ima i više silovanih žena nego što je to uopće zabilježeno, jer ih se većina srami razgovarati o tome zbog straha od daljnjeg nasilja ili osude drugih. Žalosno je što se većina silovatelja ne osjeća krvim za svoje postupke, a neke žene čak i prihvaćaju nasilje, jer za bolje ne znaju.
Statistike nam daju podatke o masovnom silovanju i velikom broju počinjenog nasilja nad ženama u svijetu, koje stanovnici Hrvatske ne mogu ni zamisliti. Smatram da bi svaki nasilnik trebao odgovarati za svoje postupke te da bi trebao biti kažnjen na najgori mogući način.

Marija Zdunić, 8.c


KnjigeIzgubljeni prijatelj

Jedne noći,
te prekrasne noći,
svi u krevet,
morali su poći.

No, ja sam
izuzetak bila,
gledala sam zvijezde
i suze lila.

Te je noći nestao.
Sa crnom kosom,
osmjehom na licu
i onim malenim nosom.

Ruke su pale,
krv je tekla,
a mene,
savjest je pekla.

Pitam se: „Je li to
kazna bila?“
Tješiti, krenula je majka
jedina i mila.

Igrali smo se,
svaki dan.
Ja sam bila pučanin
a on ban.

Patricija Troha, 7.c


KnjigeOčevi

Izlazim iz kuće, gledam ljude.
Očekujem sretne lica,
no vidim tugu.

Tugu zbog razbijenog auta,
tugu radi umrle rodbine,
dječju tugu zbog jedinice,
tugu odraslih zbog bankrota…

Samo je jedan čovjek
bio sretan.
Povikao je: „Siromašan sam,
a možda i glup.

Ja sam čovjek,
ja sam muškarac.
Nekoć sam bio dječak,
ali sada, sada sam otac!”

Patricija Troha 7.c


KnjigePodaci o osvojenim mjestima, učenicima i mentorima na županijskim natjecanjima u 2013. god.

Danas je u našoj školi ravnatelj Ivica Radošević uručio priznanja i prigodne nagrade učenicima koji su osvojili 1., 2. ili 3. mjesto na Županijskom natjecanju iz raznih predmetnih područja. Zahvalio je učenicima i mentorima na trudu, radu i strpljivosti tijekom cijele školske godine.

Izvjesce.doc


KnjigeLjudi

Ljudi su bića,
živa bića.
Sanjaju i lete,
poput lišća.

Sanjaju divove,
patuljke,
i pustolovine
kapetana Kuke.

Postoje li vile?
Pitaju se.

Vidi ovo,
srna skače!

Ljudi sanjaju strašne snove,
sretne završetke,
smiješne početke.

Sve su to samo ljudi…

Patricija Troha, 6.c

 

 


KnjigeZima

U moj grad, lijepi grad
došla nam je zima sad.
Snijeg sad leti na sve strane,
Pada, pada na velike grane.
Kad iziđem ja iz škole,
grudam se do mile volje

Kad ova zima prođe,
veselo proljeće dođe.
Sjećat ću se ove zime
kao da je bila jučer.
Doći će i godine iduće,
zima do moje kuće
Dora Šahbazović, 5.c